Najčešće postavljena pitanja



1. Šta je SIPA?

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je policijska agencija koja svoju nadležnost ostvaruje na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. SIPA je upravna organizacija u okviru Ministarstva sigurnosti BiH, s operativnom samostalnošću, osnovana radi obavljanja policijskih poslova, čije su nadležnosti sprečavanje, otkrivanje i istraga krivičnih djela iz nadležnosti Suda BiH, a posebno organiziranog kriminala, terorizma, ratnih zločina, trgovine ljudima i drugih krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, te teškog finansijskog kriminala, zatim zaštita ugroženih svjedoka i svjedoka pod prijetnjom i drugi poslovi u skladu sa zakonom.

3. Šta znači „SIPA“?

„SIPA“ je skraćenica od engleskog naziva „State Investigation And Protection Agency“, što u prevodu znači Državna agencija za istrage i zaštitu.

4. Kada je SIPA osnovana?

Usvajanjem Zakona o Agenciji za informacije i zaštitu, 2002. godine osnovana je Agencija za informacije i zaštitu kao samostalna institucija BiH, odgovorna za prikupljanje i obradu podataka od interesa za provođenje međunarodnih i krivičnih zakona BiH, kao i za zaštitu vrlo važnih ličnosti, diplomatsko-konzularnih predstavništava i objekata institucija Bosne i Hercegovine, te diplomatskih misija. U junu 2004. godine usvojen je Zakon o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu kojim je Agencija za informacije i zaštitu transformirana u Državnu agenciju za istrage i zaštitu, te je postala policijska agencija koja svoju nadležnost ostvaruje na cijeloj teritoriji BiH. U skladu sa promjenama u policijskoj strukturi u BiH, usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, od 1.1.2011. godine poslovi i zadaci zaštite ličnosti i objekata iz nadležnosti SIPA-e prešli su u nadležnost Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH.

5. Rukovođenje SIPA-om?

SIPA-om rukovodi direktor, koji ima najviše policijsko zvanje. Direktor ima jednog zamjenika, savjetnike i rukovodioce osnovnih organizacionih jedinica, koji za svoj rad odgovaraju direktoru. Direktora imenuje Vijeće ministara BiH, na prijedlog ministra sigurnosti BiH sa liste predloženih kandidata koju utvrdi Nezavisni odbor Parlamentarne skupštine BiH, na mandat od četiri godine, uz mogućnost reimenovanja u drugom narednom mandatu. Direktor je za svoj rad i rad SIPA-e, te za situaciju u oblastima iz nadležnosti SIPA-e, odgovoran ministru sigurnosti BiH i Vijeću ministara BiH.

6. Kako je SIPA organizirana?

Sjedište SIPA-e je u Istočnom Sarajevu. Da bi SIPA poslove i zadatke i svoje nadležnosti mogla adekvatno obavljati na cijeloj teritoriji BiH, osnovana su četiri regionalna ureda SIPA-e: Banja Luka, Mostar, Sarajevo i Tuzla.

7. Koliko ljudi radi u SIPA-i?

Trenutno SIPA ima 724 zaposlena, od čega je 505 policijskih službenika, 79 državnih službenika i 140 zaposlenika (stanje 22.3.2016. godine).

8. Kako mogu prijaviti krivično djelo?

Građani mogu prijaviti krivično djelo telefonom, e-mailom ili lično doći u najbliži ured SIPA-e. Prijavu mogu podnijeti putem anonimne i besplatne telefonske linije „Krimolovci“ i putem elektronskog obrasca za prijavu krivičnog djela. http://sipa.gov.ba/bs/kontakt

9. Kako se zaposliti u SIPA-i?

Procedura prijema kandidata provodi se na tri načina:
Procedura prijema policijskih službenika provodi se putem javnog oglašavanja u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 27/04, 63/04, 5/06, 33/06, 58/06, 15/08, 63/08, 35/09 i 7/12). Na osnovu člana 42. navedenog zakona, policijski službenik pristupa policijskom organu (Agenciji) u činu policajca, kao prvi nivo pristupanja za kadete sa najmanje IV stepenom školske spreme, i u činu mlađeg inspektora, kao drugi nivo pristupanja za kadete sa najmanje VI stepenom školske spreme.

Procedura prijema državnih službenika (VSS) provodi se javnim oglašavanjem upražnjenih radnih mjesta u skladu sa Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 19/02, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09, 8/10 i 40/12), te Pravilnikom o postupcima oglašavanja, izbora kandidata, premještaja i postavljenja državnih službenika u slučaju prenosa ili preuzimanja nadležnosti od strane institucija Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 27/08, 56/09, 54/10 i 70/12).

Procedura prijema zaposlenika (SSS i VŠS) provodi se javnim oglašavanjem upražnjenih radnih mjesta u skladu sa Zakonom o radu u institucijama BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 26/04, 7/05, 48/05, 60/10 i 32/13) i Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Državne agencije za istrage i zaštitu broj: 16-09-02-721-31/13 od 06.10.2014. godine

Javni oglasi za policijske službenike, državne službenike i zaposlenike objavljuju se u trima dnevnim novinama koje se distribuiraju na cijeloj teritoriji BiH, a za policijske službenike i zaposlenike i na web stranici SIPA-e, dok se javni oglasi za državne službenike objavljuju na web stranici Agencije za državnu službu BiH.

Dakle, radni odnos u SIPA-i može se zasnovati samo prijavom na javne oglase, pod uslovom da kandidat koji se prijavio na javni oglas ispunjava opće i posebne uslove navedene u javnom oglasu i da bude uspješan u konkursnoj proceduri.

10. Kako postati policijski službenik SIPA-e?

Procedura prijema kandidata u radni odnos u SIPA-i na pozicije policijskih službenika ostvaruje se putem javnog oglašavanja u skladu sa Zakonom o policijskim službenicima BiH („Službeni glasnik BiH“, br. 27/04, 63/04, 5/06, 33/06, 58/06, 15/08, 63/08, 35/09 i 7/12).

Odredbama navedenog zakona propisano je da policijski službenik pristupa policijskom organu u dva nivoa i to:

  1. u činu policajca, kao prvi nivo pristupanja za kandidate sa najmanje IV stepenom školske spreme;

  2. u činu mlađeg inspektora, kao drugi nivo pristupanja za kandidate sa najmanje VI stepenom školske spreme.

Da bi neko postao policijski službenik SIPA-e, odnosno da bi se mogao prijaviti na oglas za policijskog službenika SIPA-e, mora ispunjavati opće uslove (državljanstvo BiH, životna dob između osamnaest i trideset i pet godina života, najmanje IV stepen školske spreme, ljekarsko uvjerenje kao dokaz o fizičkoj sposobnosti za rad, da protiv njega/nje nije pokrenut krivični postupak i da nije izrečena pravosnažna kazna zatvora za neko od krivičnih djela).

Svi kandidati koji se prijave na oglas za policijskog službenika moraju proći testiranje koje se sastoji od provjere općeg znanja, te psiho-fizičke spremnosti. Najuspješniji kandidati na oglasu potom moraju proći osnovnu policijsku obuku, nakon čega i zvanično postaju policijski službenici SIPA-e.

Na osnovu odluke o potrebi prijema policijskih službenika u radni odnos, koju donosi direktor SIPA-e, oglašava se upražnjeno radno mjesto. Svi javni oglasi za policijske službenike objavljuju se u trima dnevnim novinama koje izlaze na području BiH, te na službenoj internet stranici SIPA-e. U javnim oglasima koje objavljuje SIPA navode se, između ostalog, opći i posebni uslovi koje treba da ispunjava kandidat, kao i potrebna dokumentacija koju treba priložiti uz prijavu.

Na web stranici SIPA-e postavljena je Odluka o metodu, načinu i sistemu bodovanja testiranja kandidata za polaznike osnovne obuke – kadeta u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, u kojoj možete pronaći potrebne informacije u vezi sa testiranjem. http://sipa.gov.ba/assets/files/secondary-legislation/odluka-kadeti-bs.pdf

11. Koje su nadležnosti SIPA-e?

Poslovi iz nadležnosti SIPA-e su:

1. sprečavanje, otkrivanje i istraga krivičnih djela iz nadležnosti Suda BiH, a posebno: organiziranog kriminala, terorizma, ratnih zločina, trgovine ljudima i drugih krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, te teškog finansijskog kriminala;

2. prikupljanje obavještenja i podataka o krivičnim djelima iz tačke 1., te praćenje i analiza sigurnosne situacije i pojava koje pogoduju nastanku i razvoju kriminala;

3. pružanje pomoći Sudu i Tužilaštvu BiH u prikupljanju obavještenja, te izvršavanje naloga Suda i glavnog tužioca BiH;

4. zaštita svjedoka;

5. provođenje međunarodnih sporazuma o policijskoj saradnji i drugih međunarodnih instrumenata u njenoj nadležnosti;

6. kriminalistička ekspertiza;

7. ostali poslovi propisani zakonom i drugim propisom.

12. Kako se građanin može žaliti na rad službenika SIPA-e?

U okviru organizacione strukture SIPA-e postoji Odjel za unutrašnju kontrolu koji provodi istrage na osnovu predstavki koje se odnose na nezakonito ponašanje i rad zaposlenih u SIPA-i. Odjel za unutrašnju kontrolu provodi istražne postupke o upotrebi sile, upotrebi smrtonosne sile, prekoračenja ovlaštenja i o korupciji u policiji, te, pored ostalog, i osnovne sigurnosne provjere.

Građani su jedni od inicijatora pokretanja internih istraga i u svakom momentu mogu dati primjedbe na rad policijskih službenika SIPA-e ali i drugih sigurnosnih agencija. Prijava se može podnijeti putem e-maila, pošte ili građani mogu lično doći u najbliži ured SIPA-e.

Zakonom o nezavisnim i nadzornim tijelima policijske strukture BiH osnovan je i Odbor za žalbe građana na rad policijskih službenika u policijskim tijelima u BiH. Odbor za žalbe građana nezavisno je tijelo Parlamentarne skupštine BiH, koji djeluje isključivo na profesionalnim osnovama, ne zastupajući, ne štiteći niti podrivajući interese bilo koje političke partije, registrirane organizacije ili udruženja, ili bilo kojeg naroda u BiH. Nadležan je za primanje, evidentiranje, procjenjivanje i prosljeđivanje žalbi na postupanje policijskih službenika BiH, kao i njihovo upućivanje nadležnim policijskim tijelima, kontinuirano praćenje u kojoj fazi se nalazi predmet, iniciranje odgovarajućeg postupka protiv podnosioca žalbe u slučaju lažne ili tendenciozne žalbe, vođenje svih odgovarajućih evidencija i baza podataka o žalbama građana protiv policijskih službenika BiH, o rezultatima istrage i drugim faktorima na osnovu kojih je pokrenut disciplinski ili krivični postupak, za davanje svih informacija podnosiocu žalbe u vezi sa njegovom žalbom, informiranje Parlamentarne skupštine BiH o svom radu i dr.

SIPA u roku od tri dana od zaprimanja žalbe na rad policijskih službenika, žalbu dostavlja Odboru za žalbe građana na postupanje, a nakon okončanja internog postupka, u roku od osam dana obavještava Odbor o ishodu internog postupka.

13. Ko je “osumnjičeni”?

“Osumnjičeni” je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo, ali protiv koje nije potvrđena optužnica.

14. Kada osumnjičeni mora imati branioca?

Osumnjičeni mora imati branioca već prilikom prvog ispitivanja ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora.

Osumnjičeni, odnosno optuženi, mora imati branioca odmah nakon što mu je određen pritvor za vrijeme dok pritvor traje.

15. Kada se postavlja branilac po službenoj dužnosti?

Branilac će biti postavljen osumnjičenom, odnosno optuženom, ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog, odnosno optuženog, u interesu pravde.

U slučaju postavljanja branioca, osumnjičeni, odnosno optuženi, prvo će se pozvati da sam izabere branioca sa predočene liste. Ukoliko osumnjičeni, odnosno optuženi, sam ne izabere branioca sa predočene liste, branioca će postaviti sud.

16. Ko u BiH provodi istragu?

Nakon saznanja o počinjenom krivičnom djelu ili dostavljanja izvještaja o postojanju osnova sumnje o počinjenom krivičnom djelu, istragu provode agencije za provođenje zakona (policija) i nadležni tužilac. U skladu sa izmjenama zakona, koje su izvršene 2002. i 2003. godine, prema važećem Krivičnom zakonu BiH i Zakonu o krivičnom postupku BiH, u pravnom sistemu u BiH istragu, umjesto ranije postojećeg instituta istražnog sudije, provodi tužilac. Dakle, proces krivične istrage u nadležnosti je tužioca, koji u saradnji sa policijskim organima prikuplja dokaze o počinjenom krivičnom djelu, te vrši sve druge radnje iz svoje nadležnosti.

17. Ko podnosi izvještaj o postojanju osnova sumnje počinjenom krivičnom djelu?

Izvještaj o postojanju osnova sumnje o počinjenom krivičnom djelu tužiocu dostavljaju policijski organi u BiH. Građani mogu dostavljati informacije za koje smatraju da ukazuju na počinjenje krivičnog djela.

18. Koliko najduže može biti zadržana osoba nakon što je lišena slobode?

Kada se osoba liši slobode, takozvani policijski pritvor ili tačnije zadržavanje, može trajati najviše 24 sata i u tom se roku osoba lišena slobode mora predati nadležnom tužiocu. U slučaju kada je osoba lišena slobode zbog osnova sumnje da je počinila krivično djelo terorizam, mora se predati tužiocu najkasnije u roku od 72 sata. Kada se osoba lišena slobode preda nadležnom tužiocu, on ima 24 sata da sasluša osumnjičenog i odluči da li će nadležnom sudu uputiti prijedlog za određivanje pritvora. Ukoliko se sudu uputi prijedlog za određivanje pritvora, nadležni sud u roku od 24 sata odlučuje o prijedlogu za pritvor.

19. Koja su prava osumnjičenog prilikom ispitivanja?

Osumnjičena osoba prilikom ispitivanja od strane tužioca ili ovlaštene službene osobe ima pravo zatražiti prisustvo advokata. Također, osumnjičena osoba može odbiti odgovarati na pitanja ili se u potpunosti braniti šutnjom.

20. Ko podnosi zahtjev za pretres prostorija ili osoba i izuzimanje predmeta ili dokumentacije?

Zahtjev za pretres i izuzimanje predmeta ili dokumentacije podonosi tužilac kada ocijeni da je to nužno radi prikupljanja određenih dokaza u istražnom postupku koji se vodi, a do kojih se ne može doći na drugi način. Tužilac zahtjev dostavlja nadležnom sudu koji zahtjev razmatra i ukoliko je opravdan, sud donosi naredbu za pretres prostorija i izuzimanje predmeta ili dokumentacije. Realizaciju ovih naredbi vrši ovlaštena policijska agencija, a izuzeti predmeti dostavljaju se sudu koji ih onda ustupa nadležnom tužiocu.

21. Šta su posebne istražne radnje?

Posebne istražne radnje primjenjuju se kada tužilac ocijeni da se do određenih dokaza ne može doći na drugi način, ili da bi istražne radnje mogle biti povezane sa nesrazmjernim teškoćama. U posebne istražne radnje spadaju: nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, pristup kompjuterskim sistemima, nadzor i tehničko snimanje prostorija, tajno praćenje i tehničko snimanje osoba, transportnih sredstava i predmeta koji stoje u vezi s njima, korištenje prikrivenih istražitelja i korištenje informatora, simulirani i kontrolirani otkup predmeta ili simulirano davanje potkupnine, nadzirani prevoz i isporuka predmeta krivičnog djela. Posebne istražne radnje određuje naredbom sudija za prethodni postupak na zahtjev tužioca. Na osnovu naredbe posebne istražne radnje mogu trajati najduže 30 dana, a na posebno obrazložen zahtjev mogu se odrediti na dodatnih 30 dana. Posebne istražne radnje mogu ukupno trajati najduže šest mjeseci.

22. Za koja se krivična djela mogu odrediti posebne istražne radnje?

Posebne istražne radnje mogu se odrediti za krivična djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine, protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, terorizma, i krivična djela za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili duža kazna.

23. Kada se može pretresati stan, ostale prostorije i pokretne stvari?

Pretresanje stana i ostalih prostorija osumnjičenog, odnosno optuženog, i drugih osoba, kao i njihovih pokretnih stvari izvan stana, može se vršiti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da se kod njih nalazi počinilac, saučesnik, tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za postupak.

Pretresanje pokretnih stvari obuhvata i pretres kompjuterskih sistema, uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka, kao i mobilnih telefonskih aparata. Osobe koje koriste ove uređaje dužne su omogućiti pristup, predati medij na kojem su pohranjeni podaci, te dati potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja. Osoba koje odbije njihovu predaju može se kazniti u skladu sa zakonom.

24. Kada se može pretresati osoba?

Osoba se može pretresati kad je vjerovatno da je počinila krivično djelo ili da će se pretresom pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. Pretresanje osobe po pravilu obavlja osoba istog pola.

25. Kada se može izvršiti pretres bez naredbe i bez svjedoka?

Ovlaštena službena osoba može ući u stan i druge prostorije bez naredbe i bez svjedoka i, po potrebi, izvršiti pretresanje ako stanar tog stana to želi, ako neko zove u pomoć, ako je potrebno uhvatiti počinioca krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine, ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda mora pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja. Ovlaštena službena osoba može pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka:

− prilikom izvršenja naredbe o dovođenju;

− prilikom lišenja slobode;

− ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje;

− ako postoji sumnja da će sakriti, uništiti ili riješiti se predmeta koje treba od nje oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku.

26. Kada mogu biti pozvan na razgovor?

Kada god postoji zakonit razlog, policijski službenik može pozvati osobu da dođe u službene prostorije policijskog organa radi razgovora. Razgovori se obavljaju u vremenu između 06,00 sati i 21,00 sata i ne mogu trajati duže od šest sati.

Poziv na razgovor mora sadržati ime i prezime osobe koje se poziva, naziv odjela policijskog organa koji upućuje poziv na razgovor, kao i mjesto, datum, vrijeme i razlog pozivanja, te upozorenje da će osoba koje se poziva biti prisilno dovedena ukoliko se na odgovarajući način ne odazove pozivu.

U izuzetnim slučajevima, policijski službenik ovlašten je osobu pozvati usmeno ili odgovarajućim telekomunikacionim sredstvom, pri čemu joj je dužan saopštiti razlog pozivanja i upozoriti je na mogućnost da bude prisilno dovedena.

27. Mogu li biti zadržan na mjestu počinjenja krivičnog djela?

Ovlaštena službena osoba ima pravo da osobe zatečene na mjestu počinjenja krivičnog djela zadrži radi prikupljanja izjava ako te osobe mogu dati obavještenja važna za krivični postupak, te je dužna o tome obavijestiti tužioca. Zadržavanje tih osoba na mjestu počinjenja krivičnog djela ne može trajati duže od šest sati.

28. Kada policijski službenik može upotrijebiti silu?

Policijski službenik može upotrijebiti silu samo kada je to prijeko potrebno i isključivo u mjeri potrebnoj radi ostvarenja zakonitog cilja.

Ukoliko nije drugačije određeno zakonom, sredstva prisile, kao što su fizička sila, uključujući borilačke vještine, palicu, sredstva za vezivanje, uređaj za prisilno zaustavljanje osoba i vozila, hemijska sredstva, vatreno oružje, vodene topove, specijalna vozila, službene pse, specijalne vrste oružja i eksplozivne naprave, mogu se upotrijebiti kada je to potrebno za zaštitu ljudskih života, odbijanje napada, savladavanje otpora te sprečavanje bijega.

Prije upotrebe bilo kojeg sredstva prisile, policijski službenik dat će upozorenje, osim ako bi to moglo ugroziti sigurnost policijskog službenika ili druge osobe ili bi bilo očigledno neprimjereno ili besmisleno u datim okolnostima.

Fizička sila i palica ne koriste se prema djeci, starijim osobama, onesposobljenim osobama, uključujući osobe koje su ozbiljno bolesne, kao ni prema ženama koje su očigledno trudne, osim ako te osobe direktno ugrožavaju život policijskog službenika ili drugih osoba.

Vatreno i specijalno oružje ne može se koristiti samo da bi se spriječio bijeg osobe, osim ukoliko je to jedini način odbrane od direktnog napada ili opasnosti, ili u slučaju bijega osobe lišene slobode ili osuđene osobe iz ustanove za izvršavanje sankcija.

Eksplozivne naprave ne mogu se koristiti radi sprečavanja bijega osobe

29. Kada policijski službenik može upotrijebiti vatreno oružje?

Policijski službenik može upotrijebiti vatreno oružje ako su upotrijebljena sredstva prisile bila neefikasna, ili ako upotreba drugih sredstava prisile ne garantira uspjeh.

Policijski službenik može upotrijebiti vatreno oružje ako nema drugog načina da:

− zaštiti sebe ili druge od direktne smrtne opasnosti ili ozbiljne ozljede;

− spriječi počinjenje krivičnog djela koje predstavlja ozbiljnu prijetnju životu ili integritetu, liši slobode osobu koja predstavlja takvu opasnost i opire se policijskim organima.

Policijski službenik dat će dovoljno vremena da se postupi po njegovom upozorenju, osim ako bi time nastao rizik za njega samoga ili rizik nanošenja teških ili smrtonosnih povreda drugim osobama, a okolnosti nalažu potrebu za trenutnom akcijom. Upozorenje se neće uputiti ako bi to ugrozilo izvršenje policijskog zadatka.

Policijski službenik neće ispaljivati hice upozorenja.

30. Da li SIPA ima Оdjel za zaštitu svjedoka?

U SIPA-i postoji Odjel za zaštitu svjedoka, koji je jedini specijalizirani odjel u BiH koji zaštićenim svjedocima pruža odgovarajuće vidove zaštite i podrške. Od 2004. godine, kada je postao operativan pa do danas, Odjel za zaštitu svjedoka pružio je neki oblik zaštite za više od 1000 svjedoka koji su svjedočili na Sudu BiH i entitetskim sudovima. Životi svjedoka koji su bili pod zaštitom ovog odjela, kao i životi njihovih porodica, nikada nisu bili dovedeni u opasnost. Svi službenici Odjela prošli su posebne specijalističke obuke, kako bi mogli stručno i profesionalno obavljati ovaj posao.

Odjel za zaštitu svjedoka pruža podršku i zaštitu svjedocima u skladu sa relevantnim propisima, s ciljem da se osigura efikasna zaštita svjedoka prije, tokom i nakon krivičnog postupka. Također, Odjel donosi odluke i provodi mjere prema svjedocima iz programa zaštite svjedoka, kao i sa stranim svjedocima u BiH u skladu sa sporazumom ili aranžmanom sklopljenim između BiH i strane države u vezi sa zaštitom svjedoka.

31. Kako se postaje zaštićeni svjedok u smislu proceduralnih mjera zaštite?

Status „zaštićenog svjedoka“ može odobriti samo Sud BiH i to na prijedlog tužioca, po službenoj dužnosti, na prijedlog osumnjičenog, optuženog ili njegovog branioca. Prijedlog kojeg podnosi neko od navedenih mora sadržati podatke koji utvrđuju identitet svjedoka i postupak u kojem će svjedok dati izjavu, te činjenice koje ukazuju da je lična sigurnost svjedoka ili njegove porodice ugrožena zbog njegovog učešća u postupku i okolnosti o kojima svjedok treba biti ispitan.

32. Šta je to program zaštite svjedoka?

Program zaštite svjedoka osmišljen је tako da u potpunosti osigura efikasnu zaštitu svjedoka tokom i nakon krivičnog postupka, kako bi mu se omogućilo slobodno i otvoreno svjedočenje u krivičnom postupku pred Sudom BiH. Nakon okončanja krivičnog postupka ili nakon što svjedok da svoju izjavu, ne znači da se potreba za njegovom zaštitom tog momenta i završava. Zaštita svjedoka se i dalje nastavlja, a o obliku zaštite i mjestu zaštite odlučuje Odjel za zaštitu svjedoka.

33. Koje su to obaveze zaštićenog svjedoka u programu zaštite svjedoka, a koje        su obaveze Odjela za zaštitu svjedoka prema zaštićenom svjedoku?

Obaveze svjedoka prema Odjelu za zaštitu svjedoka i obratno definiraju se nakon što se donese odluka da svjedok može ući u program zaštite i da je podoban za pokretanje programa zaštite. Sve obaveze definiraju se posebnim i obavezujućim ugovorom.

34. Koji se uslovi moraju ispuniti da bi svjedok bio izmješten van teritorije BiH?

Da bi svjedok bio izmješten iz BiH, kao polazni elemenat uzima se stepen ugroženosti svjedoka, odnosno u kojem obimu i na koji način je ugrožena njegova lična i imovinska sigurnost, a što posebno i temeljito razmatra Odjel za zaštitu svjedoka. U ovom slučaju primjenjuje se Zakon o programu zaštite svjedoka u BiH.

35. Da li je moguće svjedočenje izmjenom glasa i lika zaštićenog svjedoka, kao i       zaštita identiteta?

Zakon dozvoljava izmjenu glasa, slike, davanje pseudonima svjedoku ili svjedočenje putem videolinka. Koja mjera će se primijeniti odlučuje Sud BiH.

36. Ko sve može ući u program zaštite svjedoka?

U program zaštite svjedoka ulazi osoba kojoj je dodijeljen status zaštićenog svjedoka. Osim osobe kojoj je dodijeljen status zaštićenog svjedoka, u program zaštite može ući i njena porodica ili njoj bliska osoba, odnosno osoba ili osobe koje svjedok odabere. Svaku od tih osoba Odjel za zaštitu svjedoka provjerava, a konačnu odluku o uključenju u program zaštite donosi Komisija za primjenu programa zaštite.

37. Da li postoji odgovarajući stepen tajnosti kako bi se svjedok zaštitio u        postupku?

Stepen tajnosti zaštite svjedoka na jako je visokom nivou. Odjel za zaštitu svjedoka djeluje u skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka i drugim zakonskim i podzakonskim aktima. Član 240. KZ BiH „Otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka“ odnosi se na sve druge osobe koje bi na bilo koji način mogle otkriti identitet zaštićenog svjedoka ili neku drugu pojedinost u vezi s njim. Zapisnik sa saslušanja svjedoka ili drugi spisi nakon okončanja krivičnog postupka arhiviraju se i na odgovarajući način čuvaju do 30 godina.

38. Ako me je strah da svjedočim u nekom predmetu pred sudom, a trebam se        po zakonu pojaviti kao svjedok, šta bih trebao preduzeti da dobijem status        zaštićenog svjedoka?

Potrebno je da se konsultirate sa svojim braniocem, tužiocem ili da podnesete zahtjev Sudu BiH koji daje svoju konačnu ocjenu. Na Vas se može primijeniti Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka

39. Da li postoji razlika između svjedoka pod prijetnjom i ugroženog svjedoka i        koja je razlika?

Da, razlika postoji. Svjedok pod prijetnjom je onaj svjedok čija je lična sigurnost ili sigurnost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u postupku, kao rezultat prijetnji, zastrašivanja ili sličnih radnji koje su u vezi sa njegovim svjedočenjem ili svjedok koji smatra da postoji bojazan da bi takva opasnost vjerovatno proistekla kao posljedica njegovog svjedočenja. Ugroženi svjedok je onaj svjedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatiziran okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili koji pati od ozbiljnih fizičkih poremećaja koji ga čine izuzetno osjetljivim, odnosno dijete ili maloljetnik.

40. Kada se angažira Jedinica za specijalnu podršku?

Jedinica za specijalnu podršku pruža neophodnu pomoć ostalim organizacionim jedinicama Agencije, osiguravajući dodatnu policijsku taktiku, opremu i ljudstvo kada su potrebne pojačane mjere sigurnosti. Jedinica obavlja najzahtjevnije i najsloženije taktičke i operativno-tehničke policijske radnje, primjenjujući policijska ovlaštenja u visokorizičnim situacijama kada su neophodne posebne vještine, obučenost i oprema. Obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom. Navedene aktivnosti izvršava na osnovu odobrenja direktora.